Zakon o proglašenju nestalih osoba mrtvima posebne opasnosti uređuje odvojeno. Za osobu nestalu u oružanoj snazi ili tokom posebne operacije § 4 načelno koristi rok od jedne godine vezan za kraj godine u kojoj je rat, operacija ili poduhvat završen. Ako okolnosti stvaraju visoku vjerovatnoću smrti, rok se može računati od nestanka.
§ 5 predviđa rok od šest mjeseci za nestanak na moru, računajući od potonuća broda ili drugog važnog događaja. § 6 predviđa tri mjeseca za let, računajući od uništenja zrakoplova ili događaja, a kada se događaj ne može utvrditi od posljednje vijesti da je nestala osoba bila živa. Za drugu životnu opasnost § 7 načelno predviđa godinu dana od prestanka opasnosti ili od trenutka kada se njen prestanak mogao očekivati prema okolnostima.
Ako se preklapaju različite posebne situacije, § 8 daje prednost § 4 kada su ispunjeni i njegovi uslovi i uslovi iz § 5 ili § 6. Slijed događaja zato treba pažljivo dokumentovati.