Zaštita nekretnine iz ostavine od prodaje tokom nasljednog spora

§ 381 austrijske Exekutionsordnung navodi dva razloga za privremenu zaštitu. Mjera može biti potrebna ako bi bez nje kasnije ostvarenje zahtjeva bilo onemogućeno ili znatno otežano. Može biti potrebna i radi sprečavanja neposredne nenadoknadive štete. Podnosilac mora opisati konkretnu opasnost za pravo koje tvrdi.

Najavljena prodaja može biti važna činjenica, ali sama po sebi ne dovodi automatski do zabrane. Sud procjenjuje da li bi zahtjev bez mjere bio ugrožen i jesu li koraci prema transakciji konkretni. Aktuelni tekst § 381 EO u RIS-u navodi zakonske razloge.

§ 382 st. 1 t. 6 austrijske Exekutionsordnung dopušta sudu da na prijedlog zabrani prodaju, opterećenje ili zalog nekretnine ili prava upisanog u javni registar. Zahtjev koji se tvrdi ili je već priznat mora se odnositi upravo na to pravo.

Zato prijedlog treba povezati nekretninu, upisano pravo i zahtjev podnosioca. Opšta molba da se sačuva cjelokupna ostavina ne opravdava automatski baš ovu zabranu. Puni tekst § 382 EO u RIS-u navodi moguće mjere osiguranja.

Prema § 389 EO, u prijedlogu treba označiti potraživanje ili pravo koje se osigurava, traženu mjeru i njeno očekivano trajanje. Potrebno je detaljno i istinito navesti činjenice koje potkrepljuju pravo i razlog za zaštitu. Opšta tvrdnja da postoji nasljedni spor nije dovoljna.

Precizno opišite nekretninu i zabranu koju tražite. Objasnite zašto bi baš ta mjera otklonila navedenu opasnost. § 389 EO propisuje zahtjeve za prijedlog i dokaze u službenom tekstu u RIS-u.

EO ne propisuje isti spisak dokumenata za svaki nasljedni spor. U praksi je korisno odvojeno prikupiti dokaze o nekretnini, pravu koje se tvrdi i pripremljenoj transakciji. To mogu biti aktuelni izvadak iz zemljišne knjige, testament i ostavinska dokumentacija, poruke o planiranoj prodaji, nalog posredniku ili nacrt ugovora.

Zabilježite ko je preduzeo svaki korak i kada. Oglas za prodaju sam po sebi ne dokazuje vlasništvo i ne predviđa ishod prijedloga, ali može potkrijepiti navod da su počele konkretne pripreme. Ovi primjeri objašnjavaju detaljan činjenični opis iz § 389 EO. Potrebni dokazi zavise od konkretnog slučaja.

Osiguranje se ne traži automatski u svakom slučaju. § 390 EO dopušta sudu da ga odredi pod zakonskim uslovima. To može biti važno kada zahtjev nije dovoljno potkrijepljen ispravama, a moguća šteta protivnoj strani može se nadoknaditi novcem. Sud može odrediti osiguranje i prema okolnostima slučaja, čak i kada postoje dokumenti.

Da li će osiguranje biti određeno i u kojem iznosu zavisi od prijedloga i mogućih posljedica mjere. Pravilo je navedeno u § 390 EO u RIS-u.

Privremena mjera samo privremeno osigurava zahtjev. Ona ne zamjenjuje tužbu ili drugi potreban glavni postupak. Ako sud odredi mjeru prije pokretanja tog postupka, § 391 EO predviđa da odredi primjeren rok za sljedeći procesni korak, osim ako važi zakonski izuzetak.

Provjerite koji je rok i koja je radnja navedena u odluci. Ako se određeni rok propusti, protivna strana može tražiti ukidanje mjere. Službeni tekst § 391 EO u RIS-u uređuje trajanje mjere i vezu s glavnim postupkom.

Zabrana prodaje ili opterećenja je privremena mjera. Ona konačno ne odlučuje ko nasljeđuje niti kako se vlasništvo dijeli između nasljednika. O postojanju zahtjeva odlučuje se u glavnom postupku.

Procjena, korištenje i dioba nekretnine iz ostavine odvojena su pitanja, naročito nakon predaje nasljedstva. Pogledajte pregled procjene, prodaje i korištenja nekretnine iz ostavine i članak o tužbi za diobu nakon predaje nasljedstva. Zabrana upisana u zemljišnu knjigu u okviru prenosa za života posebno je pitanje koje utiče na procjenu nužnog dijela. To objašnjava članak o zabrani prodaje i opterećenja nakon prenosa. Ovdje je riječ o privremenoj sudskoj mjeri prema austrijskoj EO.